Utorak, 16. lipnja 2020., u Svetištu Gospe Sinjske, obilježio je posljednji ispraćaj fra Petra Gulića koji je u nedjelju 14. lipnja, nakon kratke i teške bolesti preminuo u 64. godini života, 44. redovništva i 37. svećeništva. Na fra Petrov ispraćaj okupilo se preko 140 franjevaca, 70 časnih sestara, postulanti, sjemeništarci, novaci i brojni narod iz župa u kojima je fra Petar djelovao.

Misno slavlje za pokojnika predsjedao je mons. Marin Barišić, Splitsko – makarski nadbiskup i metropolit, a u koncelebraciji su bili: fra Marko Mrše, provincijski ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Ante Čovo, gvardijan i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske, mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko – makarske nadbiskupije i don Stipe Ljubas, dekan Cetinskog dekanata te još 121 svećenik.

Svoju homiliju mons. Barišić započeo je usporedbom problema modrenog čovjeka s problemima vremena u kojem je djelovao Job, naglašavajući izraz „Jobovski problem“ koji se održao sve do danas. Job, unatoč svim problemima, šalje pobjedonosnu poruku jer nakon svih problema dolazimo gledati lice Gospodnje. Čovjek na zemlji strahuje, svjestan svoje prolaznosti, stoga mu i sam Gospodin Isus kaže „neka se ne uznemiruje srce vaše“. Isus poznaje osjećaj potresenosti koji prouzrokuje smrt jer je sam bio svjedokom ljudske smrti te je i sam na kraju umro za nas na križu.

Mons. Barišić je pozvao prisutne na vjeru u Gospodina jer je On „put, istina i život“ koji ide „pripraviti nam mjesto“. Za kraj mons. Barišić je zamolio Gospodina da pok. fra Petar „doista bude trajno nastanjen u punini života, u kući Oca Nebeskoga…“.

Nakon misnog slavlja u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja govor je izrekao fra Marko Mrše, provincijski ministar.

U svom govoru fra Marko je govorio o površnosti ljudskog znanja i istini u ovome svijetu, iako su mnoge istine kroz povijest nesigurne jedna je sigurna, a to je da nijedan čovjek, u tjelesnom smislu, još nije pobijedio smrt. Čovjek nikada nije potpuno spreman za smrt, ali to je tajna na koju odgovor daje samo Krist Gospodin i upravo to moramo prihvatiti. Mi kao i fra Petar trebamo prihvatiti smrt jer smo vjernici Kristovi koje nakon smrti čeka Uskrsnuće.

U ime samostana Gospe Sinjske i vjernika okružja samostana od fra Petra se oprostio fra Ante Čovo, gvardijan.

Gvardijan je u svom govoru fra Petrov život opisao kao paradigmu pobjedonosnog duhovnog i pobijeđenog fizičkog života. Fra Petar nije želio samo sudjelovati nego pobjedonosno živjeti, a fra Ante je izrazio zahvalu što je mogao biti sudionik fra Petrove pobjedničke životne utrke. On je pobjednik jer je vjerovao u Gospodina koji je u svima nama pa i u onima potrebnima za koje je fra Petar imao istančan osjećaj. Fra Petrova galantnost i velikodušnost uvelike je poznata, a na Božju ljubav odgovorio je svojom ljubavlju. „Neka te ta ljubav uvede u puninu Božje radosti. Do konačnoga susreta u Bogu, mirno počivaj u miru Božjem.“ – ovim je riječima fra Ante završio svoj govor.

Kao kolega pok. fra Petra Gulića i u ime cijele generacije obratio se fra Ante Vučković, profesor na KBF – u u Splitu koji je progovorio o specifičnosti kolegijalnosti svećenika čija kolegijalnost nije ista kao u drugim zvanjima. Govorio je o dubokoj povezanosti između fra Petra i ostatka njegove generacije koji su živjeli i dijelili sve što su imali.

Fra Ante se osvrnuo na jedan upečatljiv trenutak u kojem je, na početku odsluženja vojnog roka, vidio fra Petra, koji se nalazio u istoj vojarni, i razgovarao s njim, a taj razgovor bio je veliki poticaj koji je pomogao fra Anti da prebrodi sve poteškoće na koje je nailazio za vrijeme odsluženja vojnog roka.

Sprovodne obrede na groblju sv. Franje u Sinju predmolio je fra Ante Čovo, a pjevao je fra Toni Šimunović Erpušina.

Bogoslovi i franjevci iz samostana u Sinju prenijeli su tijelo pok. fra Petra na počivalište u zajedničku fratarsku grobnicu odakle će uskrsnuti na život vječni, kada za to dođe vrijeme.